"Imamo i mali dječji vtrić.
To je kraljevstvo naše drage s. Cecilije, u znaku vječne mladosti."

S. Cecilija svom pozivu odgojiteljice pristupa i vrši ga s velikom radošću, bogatim iskustvom, znanjem, spretnošću i finoćom. Ona je s djecom disala u ritmu građanskih i vjerskih blagdana i pripremala ih za sudjelovanje u njihovoj proslavi. Znala je da djeca trebaju biti i imaju pravo biti važni i neizostavni sudionici tih slavlja. U ta je slavlja uvlačila, pozivala i poticala i njihove roditelje. O tome Kronika na puno mjesta svjedoči. Odabirem samo neke:

05. 12.1970.
"Dan sv. Nikole. S. Cecilija imala je sa svom dječicom priredbu u čast sv.Nikole. Pozvani su i roditelji djece."

20.02.1971.
"Poklade. S. Cecilija priredila je s malom djecom program na koji
su pozvani i roditelji."

23.05.1971.
Majčin dan

23.12.1971.
"S. Cecilija održala je u kapelici stare kuće božićnu priredbu. Prisustvovali su gotovo svi roditelji djece..... Kad je došla na Vrhovac, s. Cecilija je svojom prokušanom metodom nastavila svoj zabavišni program i rad. I ovu božićnu priredbu pripremila je i prožela finoćom i spretnošću i postigla lijep uspjeh. Priredba je bila divni božićni doživljaj za male i velike..."

Već 1973. godine javlja se potreba za cjelodnevnim boravkom djece u vrtiću. To doznajemo iz bilješke zapisane u Kronici na dan

03.11.1973. godine, a glasi:
"Za djecu koja će biti primljena preko dana na čuvanje, nabavljeno je 10 ležaljki. Sašiveno je 8 presvlaka, a za male madrace načinjene spužve."

05.11. 1973. "Danas je primljeno dvoje djece koja će biti kod nas kroz dan do 4 sata poslije podne. Njima će se baviti s. Regis Galjanić."

Ovo dvoje djece nagoviješta zaoštravanje potrebe vremena za zbrinjavanjem djece. Iz godine u godinu se povećava njihov broj i produljuje satnica njihova boravka u vrtiću. S. Cecilija treba pomoć. Kronika u to vrijeme već zapisuje imena više sestara. No, kako treba misliti i na stručno obrazovanje za ovaj posao, značajno je spomenuti da dana 15. listopada 1973. godine, mlada sestra Danila Kovač započinje srednju odgojiteljsku školu, i to uz rad s djecom u vrtiću. Predavanja, praksu i ispite obavljala je odjevena u civilnu odjeću. Nitko nije smio znati da je časna sestra, jer u tom slučaju tu školu ne bi mogla pohađati.

Od godine 1975. Kronika bilježi znatno povećan broj djece u vrtiću, te spominje već broj od 40 i više. Spominju se i nova imena sestara.
Za daljnji razvoj stručno-pedagoškog rada vrtića važan je datum 16. siječnja 1979. godine. Tog je dana s. Danila Kovač položila završni ispit i stekla stručni naslov predškolske odgojiteljice. Te godine u jesen s. Danila preuzima od s. Cecilije odgovornost za vrtić. Te godine Kronika bilježi 69-ero djece u Vrtiću. Taj broj zahtijeva dobru unutrašnju organizaciju, precizni stručni rad i usklađivanje odgojne prakse s roditeljima. S. Danila zato odmah u jesen, na početku radne godine saziva sastanak s roditeljima koji su se odazvali u velikom broju i svesrdno podržali njenu molbu za suradnjom u odgoju djece, osobito na području odgoja u vjeri, kojeg se sestre, kao odgojiteljice, ne mogu odreći.

Kronika bilježi i podatak da je na Božić te godine, u 16,00 sati prvi puta organizirano zajedničko božićno misno slavlje s roditeljima i djecom.

Od samog početka 1969. godine Kronika spominje prekid rada s djecom u mjesecu kolovozu, da bi se uredile prostorije i da bi sestre malo predahnule.
U rujnu 1980. godine Kronika spominje 70-ero upisane djece, pa se rad s njima mora popeti i u prostorije na kat "stare male kuće", tj. sobe za njihov podnevni odmor uređuju se na katu. Sve su prostorije opremljene potrebnim novim namještajem: ormarima, stolovima, stolicama i ležaljkama. Potrebne su i nove pomoćne sile. Tako na dan 26. ožujka 1981. godine Kronika bilježi dolazak s. Berislave Čunko, koja je još uvijek na svome radnom mjestu, te zaslužuje ovaj spomen.

20. 05.1982. godine čitamo u Kronici:
"Slavili smo oproštaj od starije grupe djece koja će na jesen poći u školu. Ima ih 20. Za poklon su dobili lančić s privjeskom."

Ova bilješka svjedoči da je te godine s. Danila s predškolcima provodila program predškole. Iz ovoga smijemo zaključiti da stručno-pedagoški rad u ovom vrtiću ni po čemu nije zaostajao za radom u državnim javnim vrtićima. Ovakav zaključak potvrđuje i slijedeći zapis u

Kronici na dan 01. rujna 1982. godine:
"I ove godine upisali smo 81 dijete koje ćemo primiti. Razdijeljeni su i opet u grupe. S. Danila je odgovorna i vodi srednju grupu, s. Gabrijela Sorić vodi stariju, a s. Renata Šimunović i s. Angelika Novak brinu se za najmlađe."

Dopustite mi zamoliti Kroniku da nam ispriča još nekoliko detalja o stručnom radu s. Danile i njenih suradnica, reagiranju djece i suradnji s roditeljima:

25.12.1982.
"Božić. Svetu misu popodne imao je p. Evald. Djeca su sudjelovala prevanjem i molitvom. Bila su u šestinskim narodnim nošnjama."

09.05.1983.
"Za Majčin dan djeca su svoje mame obradovala nakitom od kukuruza koji su sama izradila."

02.06.1983.
"U 18,00 sati Sveta misa uz blagdan Tijelova. Najmanja djeca iz Vrtića bila su obučena u narodnu nošnju i sudjelovala su u tijelovskoj procesiji."

I nakon ovih svjedočanstava Kronike o prekrasnom radu vrtića, dana 09. lipnja 1983. godine, samo sedam dana nakon posljednje bilješke, šokantna bilješka:

"Smrtno je stradala voditeljica vrtića s. Danila Kovač. Pala je s višnje. Preminula je u 22,30 sati u bolnici Rebro. Pokopana je u Đakovu. Na pokop su pošli i roditelji male djece iz Vrtića."

s. Danila je svome radu pristupala predano, svom dušom i srcem, odgovorno, savjesno i stručno. Bila je uzorna redovnica i odgojiteljica koju su djeca voljela, a roditelji cijenili. I njezin posljednji čin obilježen je ljubavlju i zauzetošcu prema djeci: dok su iza ručka spavala, htjela ih je obradovati i iznenaditi. Pošla je u samostanski vrt i popela se na višnju da za njih ubere plodove. Kako je poznato da je patila od niskog krvnog pritiska, vrlo je vjerojatna pretpostavka da je izgubila ravnotežu i pala udarivši glavom o zemlju. Pad je bio smrtonosan.
Kao odgojiteljica, s. Danila je radila kratko, ali vrlo plodno. Postavila je organizaciju rada s povećanim brojem djece, stručno ga usmjerila i time utrla neizbrisivi trag. Bila je velika nada za budućnost vrtića, ali Gospodin je mislio drugačije i uzeo je k sebi jer je dozrela. Vjerujem da s neba na drugačiji, ali vrtiću jednako potreban način prati njegov rad.

U rujnu iste, tj. 1983. godine u Vrtić dolazi s. Marislava Džakula, koja je još uvijek na svome radnom mjestu. Kronika spominje da već 1985. godine preuzima rad sa starijom skupinom djece, predškolcima, koje treba pripremiti za školu. To, također, radi još i danas, 20 godina poslije.

Tih godina počinje i sustavniji rad s roditeljima. Vrtić poziva osobe poznatih imena kao goste-predavače, da roditeljima pomognu u posvješćivanju njihove uloge u rastu i odgoju djeteta. Tako Kronika bilježi:

19. 12. 1986.
"Djeca su pripravila božićnu priredbu. Iza priredbe održao je o. Emanuel Hoško predavanje roditeljima."

07. 05.1987.
"Uz majčin dan Sveta misa za mame. Svetu misu imao je o. Stjepan Kuzmić DI. Tema propovijedi je bila: Uloga roditelja u odgoju djece."

28.05.1987.
"Blagdan Uzašašća. Proslavili smo rastanak starije grupe s Vrtićem. Svetu misu je vodio o. Filip Musa. Djeca su svojim sudjelovanjem kroz pjesmu i molitvu u bogoslužju oduševila oca Filipa, te je izjavio da u praksi, koliko radi s djecom, još nije tako živo sudjelovanje kao kod ovih predškolaca."

17.12.1987.
"Uz božićni dječji program o. Nikola Vukoja, franjevac, održao je predavanje roditeljima na temu: Odgoj djeteta u vjeri."

09.03.1988.
"Vlc. Mirko Mihalj je uz slavlje Majčcinog dana roditeljima održao predavanje na temu: Uloga roditelja u vjerskom odgoju. Roditelji su se odazvali u velikom broju, a bili su prisutni i djedovi i bake. Poslije predavanja priređena je i zakuska",
a u prosincu te iste godine vlč. Drago Goričanec vodi rad s roditeljima na temu: Biti roditelj danas.

Uz stručni rad, važno je iz Kronike uočiti da ovaj Vrtić svoj identitet vjerskog vrtića gradi vrlo sustavno i dosljedno iz godine u godinu. O tome se savjesno brinu njegove voditeljice.

Tako početkom radne godine 1989. Kronika bilježi da je održan roditeljski sastanak na kojem je roditeljima predstavljen Godišnji plan i program rada. Roditelji su zamoljeni za aktivnije sudjelovanje, pogotovo u vjerskom odgoju djece. Roditelji su i sami potvrdili da je to potrebno. Sastanak je održala s. Marislava Džakula. Na taj se sastanak te iste godine nadovezuje, uz blagdan sv. Nikole, rad s roditeljima koji vodi pater Evald. Kronika bilježi:

"Osjeca se da roditelji svoju odgovornost za odgoj djece prebacuju na sestre. Svojim predavanjem pater je želio roditelje zainteresirati i motivirati za suradnju."

A uz svetkovinu Božića, 22.12.1989.:
"Božić smo s djecom proslavili u vrtiću. Poslije spavanja ponijela su svoje skromne poklone kući. Prvi puta ove godine na Božić vrtić nije radio. Djecu smo motivirali da kod kuće oblikuju program za roditelje, te da skupa s roditeljima sudjeluju kod sv. Mise u svojim župama."

Zato je u siječnju iduće godine 1990.

"Blagoslov prostorija vrtića obavio p. Evald. Kod toga su djeca sudjelovala pjevanjem i molitvom. Bilo je prisutno i nekoliko roditelja. Ostali su zadivljeni dječjim znanjem i sudjelovanjem u obredu blagoslova kuće. Sami nisu svijesni koliko su njihova djeca obogaćena."

Dagađanja domovinskog rata su rad vrtića ometala, no zbog njih nije morao biti prekinut. Promjena političkog sustava donosi i promjenu stava aktualne vlasti prema odgoju i naobrazbi predškolske djece koje provode redovnice. Vrtić postaje član Udruge katoličkih vrtića koja je osnovana da pomogne svim vrtićima toga tipa da se u novonastaloj situaciji što bolje snađu. Po prvi puta od početka rada vrtića, nadležno se Ministarstvo dobrohotno interesira za ovu djelatnost vjerskih zajednica. Tako u Kronici nalazimo zabilježeno:

21. 05.1993.
"U našem vrtiću je održan dvodnevni seminar za sestre koje rade u vrtićima. Organiziralo ga je Ministarstvo prosvjete - odsjeka za predškolski odgoj i Unija viših redovničkih poglavara, tj. s. Kornelija Zorić koja je predsjednica Udruge svih vjerskih vrtića. Predavanje je održao Dr. Alojzije Hoblaj. Sudjelovalo je 80 voditeljica vrtića. U sklopu ovog rada s. Marislava je održala Katehezu 'Dobri Pastir', dok su s. Jelica i s. Ivana održale sestrama praktičnu primjenu tjelesnog odgoja s djecom. Sestre su bile zadovoljne izmjenom iskustava i susretom."
I već idući mjesec:
11.06.1993.
"Sastanak voditeljica vrtića sa predstavnicima Ministarstva prosvjete na temu:
Službeno vođenje i organizacija rada u vjerskim vrtićima."

U srpnju 1993, godine, dakle tek u svojoj 23. godini djelovanja, vrtić dobiva prostoriju za potrebe ureda i uredovanja.

Te godine vrtić nudi prvi kratki program engleske igraonice djeci koja ga žele pohadati, shvativši da je rano učenje stranog jezika važno za daljnji razvoj djeteta. Kasnije će se ponuda proširiti još s programom ritmike i športskim programom.

U srpnju 1994.godine vrtić prvi puta dobiva materijalnu pomoć od strane društvene zajednice. Kronika bilježi:
01. 07.1994.
"Ministarstvo vrtiću sponzorira 25 stolica za djecu, te kutić kuhinje kojem se djeca veoma raduju. Osoblje vrtića je ugodno iznenađeno."

Između 1995.-1997. godine Samostan poduzima velike radove renoviranja stare male kuće, jer je građevinski dotrajala. Preuređen je sanitarni čvor, promijenjena stolarija, uveden plin s pratećim postrojenjima, uređena fasada, prilazni okoliš i dječje igralište.

Tih godina Kronika bilježi smanjenje broja upisane djece. Tome nije razlog smanjenje interesa roditelja za ovu ustanovu, nego nedostatak osposobljenih sestara za taj posao.
Početkom 1997. godine izlazi Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi koji propisuje normative koje predškolske ustanove moraju ispoštivati, kao i to da se moraju ustrojiti kao ustanove. Te godine u svibnju uveden je u rad i registriran dječji vrtic u Đakovu pod imenom Sunčev sjaj-Nazaret. Registriran je u vlasništvu Samostana sestara sv. Križa u Đakovu, koji nad njim zadržava i osnivačka prava. Odmah po registraciji Ravnateljstvo ustanove u Đakovu poduzima radnje potrebne za registraciju ovoga vrtića kao vlastite Podružnice u Zagrebu, i stoga pod istim imenom: Dječji vrtic Suncev sjaj-Nazaret, Podružnica u Zagrebu. Podružnicu zastupa službeno imenovana voditeljica Ruža s. Marislava Džakula. Te godine Vrtić ima 1 mješovitu skupinu od 30-ero djece, a na listi čekanja nalazi se 45-ero djece. Takva je situacija i danas.

U vremenu od 1999.-2001. godine Osnivač još jednom poduzima unutarnje radove u zgradi u onoj mjeri koju dopušta njeno sadašnje građevinsko stanje. Temeljito preuređuje sanitarni čvor. Naporima obnavljanja pridružuju se i roditelji i obogaćuju opremu vanjskog igrališta, zatim ureda, i sudjeluju u dotjerivanju prilaznog okoliša.

U posljednjih nekoliko godina vrtić sustavno razvija bogatu suradnju s roditeljima koje uključuje u sve razine svoga života i rada. Više je puta dcmaćin raznih stručnih susreta predškolskih odgojiteljica koje organizira Ministarstvo prosvjete i športa ili Udruga katoličkih vrtića.

Vrtić je, dakle, od 1968.-1998. godine, punih 30 godina radio bez identiteta poslovnog subjekta. To da je ipak opstao i neprekinuto radio može se zahvaliti nedovoljnom broju vrtića na području grada Zagreba. U ime osnivača i nositelja ove djelatnosti kroz sve te godine, Samostana sestara sv. Križa u Hrvatskoj, s dubokom radošću smijem ustvrditi, da je ovaj vrtić sa svojim 30-godišnjim radom i svim plodovima, evidentnima u djeci, a sada ljudima u plodnim životnim godinama, izvrstan dar Sestara sv. Križa pojedincima, ovom društvu i cijeloj domovini, a gledajući šire, nesebičan dar Crkve ovom društvu i svijetu. Hvala Bogu što je ova redovnička zajednica to mogla, znala, htjela i smjela.

U 32-godišnjem neprekinutom radu vrtića Matična knjiga upisuje oko 1000 djece. U njegovu radu sudjelovalo je 29 sestara. 6 ih je pokojnih. Sve su one radile bez osobnog dohotka i bez ikakvih prava koja radniku u kulturnom i dobro uređenom svijetu pripadaju. Iako svaka to zaslužuje, ovdje zbog kratkoće vremena ne možemo svaku poimence spomenuti. No dva imena ne smijemo prešutjeti, jer bi nam to ne samo ljudi, nego i povijest zamjerila. To su dvije sestre koje su četvrtinu svoga životnoga vijeka ostavile u ovom vrticu, radeći predano, zauzeto i vjerno. To su s. Berislava Čunko i s. Marislava Džakula. S. Berislava punih 20 godina tiho i vjerno obavlja pomoćne poslove u vrtiću. Činjenica da imate pred sobom osobu koja 20 godina radi iste poslove na istome mjestu, svaki dan ponovno, ne treba drugi komentar osim divljenja, čestitke i veliki zahvalni pljesak.
s. Marislava se žuri za njom. Uz redoviti neposredni rad s djecom dobar dio godina neslužbeno, a od 1998. godine i službeno nosi teret voditeljice Podružnice. U ime djece koja su boravila u vrtiću i sada borave, roditelja, suradnika, Ravnateljstva i Osnivača, s. Berislavi i s. Marislavi iskreno zahvaljujemo na dugogodišnjem predanom služenju djelu odgoja i obrazovanja mnogih naraštaja u ovome vrtiću.

Što će donijeti sutra, ne znamo. Ono što vrtiću možemo poželjeti jest to da i dalje nad njim bdije Božji blagoslov.
VRTIĆU, SRETNO!